NOVO SVJETLO NA
STARE PISCE
Tomislav Bogdan, PRVA SVITLOS - Studije o hrvatskoj renesansnoj književnosti. Zagreb: Matica
hrvatska. 2017. 287 str.
Tomislav Bogdan, književni
povjesničar (Split, 1973), izvanredni profesor starije hrvatske književnosti na
Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Uža su mu područja zanimanja hrvatska
ranonovovjekovna književnost, starija hrvatska i evropska lirika te teorija
lirike
Knjiga Prva svitlos obuhvaća
jedanaest studija, povijesno-poetičkih rekonstrukcija djela dubrovačke i
dalmatinske renesansne književnosti. Književni rad upotpunjen je Predgovorom
te Bibliografskom bilješkom, Kazalom imena i Bilješkom o autoru. Prva se studija izdvaja od ostalih time što se
bavi nekim načelnim pitanjima književnopovijesne metodologije; ostale su
posvećene autorima i djelima iz renesansnoga razdoblja hrvatske književnosti.
Imena koja čine okosnicu pojedinih radova jesu Šišmundo Menčetić, Džore Držić,
Jeronim Vidulić, Hanibal Lucić, Nikola Nalješković, Marin Držić, Dinko Ranjina
i Juraj Baraković.
Polemički se odnoseći prema dijelu dosadašnjih književnopovijesnih analiza,
autor se kritički osvrće na neutemeljeno povezivanje hrvatske renesansne
književnosti i izvan književne zbilje te argumentirano rehabilitira spoznaju da
tekstovi o kojima je riječ nastaju u okviru intenzivna dijaloga među književnim
praksama.
Bogdanovo otkriće dosad neuočenih ranih prijevoda iz Petrarkinih rasutih rima (Novi stari prijevodi iz Petrarkina Kanconijera): to za posljedicu ima uspostavu drugačijega kronološkogprvenstva u recepciji Petrarke (ne Marulić, nego Džore Držić), a autoru otvara prigodu da – na teorijskoj razini – ponudi novu definiciju prijevoda u našoj šesnaestostoljetnoj lirici.
Polazeći od činjenice da se
književnost upravo u renesansi osamostaljuje kao kulturna praksa, kao i od
činjenice da su književna djela u to doba u prosjeku podjednako snažno povezana
međusobno, unutar književnim odnosima, kao što su povezana sa zbiljom, autor
minucioznim analizama otkriva dosad neuočene elemente najstarijega hrvatskog
pjesništva.
Bogdan govori da književnost prije svega treba romatrati kao autonomni sustav
koji ima svoje postupke, zakonitosti i veze. Time je u svojim istraživanjima
umnogome krenuo protiv danas omiljenih pristupa koji se više vole baviti
povijesnim, socijalnim ili političkim kontekstom, a o književnim tekstovima
govoriti kao o funkcijama kakvih vanjskih okolnosti. Bogdan polazi prije svega
od podataka što ih može dati klasična književna historiografija, povijesna
poetika i genologija. Bogdan se dosljedno odupire čitanjima pod utjecajem
novijih kolektivnih i osobnih ideologema kao i književnopovijesnih predrasuda.
Utemeljen na učenju poezije i kompetentnom čitanju književnih tekstova, uvažavanju relevantnih uvida domaće, kadšto starije i zaboravljene, književne historiografije te na spoznajno plodotvornoj primjeni metoda i koncepata suvremenih inozemnih filologa, autorov pristup starim tekstovima rezultira ujedno i revizijom uvriježenih književnopovijesnih stajališta i pravim književno-povijesnim otkrićima.
Knjiga je napisana argumentirano, s dubinskim uvidima u književne činjenice, teorijski promišljena, često s bogatim komparatističkim uvidima i kritičkim otporom prema filološko-patriotskom oportunizmu te transparentnom istraživačkom metodologijom Prva svitlos Tomislava Bogdana postavlja nove visoke standarde u domaćoj znanosti o jeziku.
Ivica Košak