KUNST ALS LEBENSHILFE

Osvrt na literarnu tribinu u povodu Ivandana 2002. godine

KNJIŽEVNOST I ZNANOST HRVATA NA NJEMAČKIM PROSTORIMA

Osvrt na literarnu tribinu i izložbu u Mainzu, 22. lipnja 2002. godine koju je upriličilo Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta (AMAC Deutschland e.V.)

Zamisao, kako iskoristiti Johannesfest u Mainzu za promidžbu književnosti Hrvata na njemačkim prostorima, nastala je u jesen 2001. godine na susretu hrvatskih kulturnih udruga s Maticom hrvatskom u Wiesbadenu.[1] Matica hrvatska je najavila proslavu 160 obljetnice rada i niz jubilarnih izdanja. Ukupno je najavljeno 12 svezaka od kojih bi jedan bio posvećen glagoljici.

Grad Mainz je za hrvatske migrante u Njemačkoj važan zbog partnerstva s gradom Zagrebom. U djelokrug prijateljskih odnosa ubraja se i suradnja sveučilišta u Mainzu i Zagrebu. Pored toga u Mainzu studira ne mali broj hrvatskih građana (drugo pokoljenje iseljenika).

Okvir za priredbu u Mainz-u je pružila godišnja svečanost ivanjskih krijesova - Johannisfest (od 21. do 24. lipnja) Ovaj tradicionalni pozdrav ljetu je prilika i za spomen na Johannesa Gutenberga u Mainzu. Pored zabavnog programa i kulinarske ponude, brojnoj publici se na ulicama gradskog središta nude antikvarne knjige i nova izdanja. U Hrvatskoj katoličkoj misiji, u užem središtu grada, Društvo bivših studenta hrvatskih sveučilišta upriličilo je javnu tribinu o hrvatskom znanstvenom i književnom stvaralaštvu. Tu su prijatelji hrvatske kulture imali priliku za susret s radovima iz hrvatske znanosti i književnosti, koja, ne samo na njemačkom govornom području, ima svoje zasluženo mjesto u svjetskoj književnosti.

U međuvremenu smo saznali za pripremu i vrijeme održavanja izložbe u Berlinu DREI SCHRIFTEN - DREI SPRACHEN (Staatsbibliothek zu Berlin 26.04. - 08.06.2002.), a Zagrebačko sveučilište je izdalo knjige - zborove radova o profesorima Matiji Mesiću i Franu Bošnjakoviću.

Među prijateljima našeg društva nalazi se i kolega Edvin Bukulin, član predsjedništva Hrvatske kulturne zajednice iz Wiesbadena, a koji poznaje i služi se glagoljicom.

Time je za nas sadržaj tribine bio osiguran. Prvobitna želja, pripremiti cjelodnevni seminar, brzo se pokazala neizvedivom, kako zbog visokih troškova tako i zbog nedostatka ljudstva za pripremu. U načelu smatram kako je dovoljno imati osiguran jedan od navedenih izvora, jer s novcem se može kupiti radna snaga, a s kvalitetnim suradnicima je moguće prikupiti sredstva (pa i sponzorstva).

Profesor Matija Mesić nije bio samo prvi rektor suvremenog Sveučilišta u Zagrebu i jedan od prvih predsjednika Matice hrvatske nego i svećenik po zvanju, u dužnosti kanonika. Na primjeru Matije Mesića, tribina društva AMAC-a je jasno predstavila zajedništvo pastoralnog i akademskog rada. Nasuprot tome, riječi patra Nikole Dijaniševića od prije 333 godine, kada je prilikom osnutka zagrebačkog veleučilišta rekao kako - u hrvatskom duhovnom i svjetovnom vodstvu nedostaje školovanih ljudi, potvrđuju se do danas.

Društvo bivših studenata u Njemačkoj nema izravnu zadaću prosvjećivati Hrvate u iseljeništvu, ali visokoškolski odgoj u hrvatskom narodu je opća potreba. Povijest, kultura i pismenost, kako je pokazala izložba u Berlinu ne nastaju ni slučajno niti spontano, već su to rezultati mukotrpnog znanstvenog rada. Taj rad mora biti podržan od svih društvenih slojeva jednako kao što rezultati kulturnih i znanstvenih radova trebaju biti dostupni svima. 160 godina izdavačkog rada Matice hrvatske potvrđuje kako je od preporoda do danas u svim političkim uvjetima ili upravo usprkos mnogim političkim neprilikama postojala povratna veza hrvatske kulture i znanosti s hrvatskim narodom. Okolnosti izložbe Drei Schriften - drei Sprachen u Berlinu izazivaju zabrinutost iz više razloga. Taj epohalni prikaz hrvatskih pisanih spomenika i izdavačkog rada kroz stoljeća ostao je Hrvatima u Berlinu nezapažen.

Od dvadesetak tisuća berlinskih Hrvatica i Hrvata tek mali broj ih je posjetilo izložbu u Državnoj biblioteci. Ne manje razočarava motrište i ocjena iz hrvatskih diplomatskih krugova (ministarstvo vanjskih poslova je supriređivač i sponzor izložbe) kako - neprosvijećena svjetina i nema što tražiti na predstavama tako visoke razine. Trebaju li se hrvatski migranti koji plaćaju doprinose u dvije države (porez na dohodak u Njemačkoj i doznake za obitelji u Hrvatskoj) osjećati kao śudre (najniža kasta poganske Indije) kojima bi se glava raspukla kada bi pokušali čitati Vede (Svete knjige)?

Znanje, a još manje ljubav prema znanju ne može se silom uliti. Rezultati studije PISA za Njemačku pokazuju kako djeca migranata zaostaju u savladavanju školskog znanja. Nerazumljiva, samodopadna tvrdnja koju se često u hrvatskim intelektualnim krugovima čuje - te loše pojave pogađaju tursku djecu ili djecu iz zemalja trećeg svijeta - nije točna. Broj maturanata i studenata hrvatskog podrijetla u iseljeništvu, je ispod prosjeka onih koji se žele posvetiti akademskom zvanju u Republici Hrvatskoj. Iz toga slijedi pitanje-ponuda: Povratak u Domovinu kao prilika za stručno obrazovanje?

Životopis sveučilišnog profesora i rektora Zagrebačkog sveučilišta Frana Bošnjakovića pokazuje kako hrvatska sveučilišna nastava osposobljava vrhunski znanstveni kadar. Ne kao odskočnu dasku za napredovanje u iseljeništvu nego opstanak i u režimu političkog pritiska, izolacije i onemogućavanju znanstvenog i stručnog rada.

Ove godine spominjemo desetu obljetnicu smrti svjetskog znanstvenika - izložio je njegov sin Srećko Bošnjaković u predavanju: Profesor dr. Fran Bošnjaković - 100-ta obljetnica rođenja. [2] Dr. Bošnjaković je hrvatski humanist i znanstvenik, pisac knjiga i slikar, rektor zagrebačkog sveučilišta, a od 1952. predavao je na sveučilištima u Stutttgartu i Braunschweigu. Znanstvena ostavština prof. Bošnjakovića biti će ove godine predana Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu.

Osvrt na Berlinsku izložbu o hrvatskoj pisanoj riječi: DREI SCHRIFTEN - DREI SPRACHEN (Staatsbibliothekzu Berlin 26. 04. - 08. 06. 2002.) iznio je Edvin Bukulin, jedan od rijetkih glagoljaša u iseljeništvu. Težište njegovog predavanja je bila: Glagoljica u hrvatskoj pisanoj riječi.[3]

160. godina rada Matice hrvatske odrazilo se u predavanju dr. phil. Dragice Anderle o profesoru Matiji Mesiću, prvom rektoru suvremenog sveučilišta u Zagrebu te djelatnom članu i predsjedniku Matice hrvatske.[4]

Tribina je bila obogaćena prigodnom izložbom hrvatskih knjiga te glagoljaške glazbe s otoka Hvara. Izložba knjiga je pokazala vrijedne i rijetke primjerke iz privatnih zbirki hrvatskih bibliofila u iseljeništvu. U suradnji s Maticom hrvatskom iz Zagreba predstavljen je razvoj znanstvene i poučne književnosti od preporoda do danas. Katalog izloženih knjiga može se dobiti kod autora.

Suradnjom članova i prijatelja društva AMAC Deutschland e.V. i Matice hrvatske želi se upravo dovršeni katalog proširiti i stvoriti jedna virtualna knjižnica hrvatskih knjiga kao i knjiga o Hrvatskoj (znanstvenog i poučnog karaktera) na njemačkom govornom području. Svatko tko želi staviti na raspolaganje knjige iz privatne zbirke (za nauk i studij) može to učiniti tako da upiše vlastite knjige u katalog knjižnice. Knjige, dakako ostaju i dalje u privatnom vlasništvu, ali mogu poslužiti za proučavanje. Zainteresirane strane moraju uvjete razmjena knjiga međusobno dogovoriti. Djela koja se nude na prodaju imati će naznačenu cijenu i adresu vlasnika. Knjige koje su promijenile vlasnika morale bi i dalje ostati, s novom adresom, prisutne u katalogu. To je smisao virtualne knjižnice. Katalog će biti redovito dopunjavan i objavljivan u Internetu.

Berlinska izložba Drei Sprachen - drei Schriften ukazala je na masovni utjecaj njemačke književnosti i znanosti na hrvatsku književnu kulturu. Već i zbog nekih 400 do 500 tisuća iseljenika hrvatskog podrijetla u Njemačkoj, želimo pratiti pisane, nama važne dokumente njemačkog izdavačkog rada. Naravno, prepušteno je svakome osobno na koji će se način uključiti u rad virtualne knjižnice.[5]

Ivica Košak, Wiesbaden, 2002.